Jedna riječ promijeni svetrenutno odijeli javu i snepokrene misli koje se rojenovu perspektivu odmah kroje. Pa mjere i šiju po novoj modiu novom stilu koji se vodionako graciozno, a pompoznoiako drugima može biti grozno. To šepirenje poput paunovih perakoje privlači, a istovremeno tjeratisuću pitanja bez ikakve reakcijediviš se samo tom čudu kreacije. Te oči safirno…

Ne trebam aferu. Ja trebam muškarca.Snažnog kao oluja, nježnog poput ljetnog povjetarca. Nekoga slobodnog od svihdrugih žena, karijera, svih društvenih barijera. Nekoga odvažnog da bude baš Ontako unikatan i odviše ponosno svojtko ima sve, a to sve bez mene je malojer ispunjenje je sve do čega mu je stalo. Toliko drugačijeg da mu se smiješe…

Volim cik zore kada bljesnekada me iznenadno tresneta svjetlost vjernoga suncakoja ulazi do dubine srca. Još jedan dan, kažem sebipoželim dobro jutro i tebi isvima i svemu što živi i dišejer se nova stranica opet piše. Divan scenarij sudbina raznihonih punih i naoko praznihsa prepuno fusnota i kurzivakoji opetovano kliču “viva”. Jer jutra su snaga…

Sve što je čisto i sveto stavlja se na stolništa sa tim nema strana svijeta, niti polsvijetli, jer njegov sjaj ispunjava vrijemenema rok trajanja niti kakvo ograničenje. Ne krije se ništa što se iz ljubavi radinjeni postupci su slatki, isključivo sladiljupkost kojom gibanje oblikuje tad ritamda sve je u redu niti sumnjam niti pitam. Samo…

“Ona je njega smirivala, aOn je nju činio živom”predivne nečije riječi, astihovi sami počinju teći. Smirivanje je nova domenakoja odvaja i odmara od svegaopterećenja, dvojbi, kalkulacijamnogih prisutnih frustracija. Jer muškarcima je životborba, nadmetanje i radiskonski porivi brige i težnjeda stvore red, probitak i sklad. Natjecanje u koječemu togjer su svjesni načina svogda se istaknu, priznaju…

Kad su pore gladne kao morevruće kao svi požari što gorestrašnije od svake noćne morehrabrije od ratnika što se bore. Isijavaju poput zraka sunca jarkožele nesmiljeno i od srca žarkosjaje poput punog Mjeseca u noćiiščekujući Onoga koji treba doći. Njihov kompas je točan kao urasvakim dahom čežnju vanka gurapa magnetno sve privlače k sebiali ruke…

Sumnje su ptice grabljivicekoje odnose sreću i mirbrzo i spretno kako to činepretvore od plemenitog hir. Dolaze poput tsunamija i olujeda skrše, polome, unište svepočupaju svaki korijen nadesravnaju pred sobom i sne. Potaknu ljutnju, bijes, razočarenjeubiju mahom sve planove, željeodnesu milinu i slatkoću znanupretvore u čas poj slavuja u vranu. Odrubljuju glavu bez milostitamom obavijaju…

One su moja svjetlost jače od suncačine da mi živo i budno srce kucapokreću vazda neumoljivo u menizagrljaj kojim grlim svemir cijeli. Krila koja me dižu lako u visinegdje sve je na ruku, nema daljinemeđu oblacima gdje sve je čistovidim i osjećam sve tako bistro. Valovi koji me nose oceanima, morimalukama sigurnim, ali tako tromimabez…

988 IZVOLITE je bila službakojoj je rijetko stizala pritužbasve se odvijalo po redu i skladusvi su uživali u tom našem radu. Telefoni su zvonili, slušalice vrućezvali su nas sa posla i od kućenije bilo internetskih i mobilnih vezanikakvih društvenih mrežnih sveza. Što god bi trebali, zvali bi nasprepoznavali bi taj naš glasza sve potrebne informacijediljem…

Taj moj Najinteligentiji, Najosjećajniji,Najradišniji, Najljepši i Najnježnijimuškarac svih mojih i budnih snovaiskonski lik mojih ekstaza staroga kova. Taj ditiramb moje duše je njegov glasosmijeh u kojemu krišom vidim spasta toplina koja mi oko srca stvara aureoleliječe moje rane i čini da puno manje bole. Taj energični stroj tvrdoglav poput konjakojemu je toliko snažna potrebita voljakoga…