MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Kategorija: Uncategorized

  • Volim tvoj glas, tu njegovu bojukoja dira i smiruje svu dušu mojutu čistoću u njemu kao u rijeketitraje tako zvučne, silne i meke. Volim kako proniče kroz menekao okus opojnog vina u venetoplo i snažno, vruće i dubokokao stvarna slika u moje oko. Volim to zibanje osjećaja pjesmekoje me kao val od obalu tresnepa me…

  • Radost bez žrtava u prioritetuna ovom nesigurnom planetugdje sile, želje, slabosti, nadeuvijek nekako više protiv rade. Nedosljednost, oholost, taj egoodavno u sebi izgubismo čedobolesti koje odsvakud nas pratepovjerenje rijetko na početak vrate. Te slabosti koje pobjeđuju ljuderazdiru radosti koje se tu budesve je slobodno, a opet blokiračovjeka toliko toga opet trokira. Postaneš roblje rutine i…

  • PROLOGUE THE GOSPEL OF JOHN IN RHYME “In the beginning was the Word, andthe Word with God did stay,and the Word was truly God” — believethis truth today.It stands as testament, insurance,treasure, forever true,our life is built of words — received andspoken through. The Word is the source, the start,the wealth of spirit and of…

  • Planirala 300, a eto i 301. je napisana.Za svaku zbirku po 60. Uživala sam pišući svoje rime, uvijek se pitala da li ću i sutra moći pred sadašnje i buduće čitatelje doći. Ali hvala dragom Bogu, uspjela sam i nadam se da se ljudima sviđa, 7 000 skidanja za tri objavljene i nije malo u…

  • Događaji mijenjaju životeod rođenja pa sve do stotenižu se po redu i bez pravilada bi sudbina življenje slavila. Nije odviše u našoj volji i ruciodavno su to iskusili svi pucistvarnost života se događasvakoga ponaosob pogađa. Prate nas zbilja razne situacijeod osobe sve do neke nacijeodvija se pomno kreirani planne dolazi od zemlje i nije san.…

  • Prije dvadeset osam godinasam se udala na današnji dansjećam se padalo je malo kišedok sam u vjenčanici izašla van. Sto sedamdest šest gostiju je bilona dan o kojem se cijeli život snilojer sudbinski DA je bio i ostao počelozalog duše spremne zahvatiti vrelo. Vrelo života u kojem se ljubav rađapa postaje vremenom osjetno slađarađaju se…

  • Jesu li riječi materijaliziranje misliu čemu su se govori zapravo stislisveli samo na obostranu artikulacijunadišli u koječemu i personifikaciju. Napisane ostaju i svojevremeno živekada su poštene, nesuvisle ili kriveprožimaju u odnosu na drugu stranunalazeći odobravanje, sud ili manu. Inspiriraju, zaziru, osuđuju, povlađujuuznemiravaju, smiruju, dižu i padajuunose sasvim novi pogled na povijestizazivaju oduševljenje kao i obijest.…

  • Nedostajanje je baš slatka bolkao hrana u koju ne staviš solsve je bljutavo, bez imalo okusazbilja niz nepreglednih pokusa. Radnje se odvijaju kao na tracizalasci sunca su tek završni zracita prisutnost koja tako nedostajebroj jedan osjećaj u danu postaje. Pa nikako da se od tog oslobodišnisi svjestan da uopće postojišrazvlači se stvarnost poput žvakeoslobođena svrsishodnosti…

  • Sunce, brodovi, more i palmestvaraju u pogledu samo salvejer ljepota vidika odiše puninompobjeđuje fatalno i nad prazninom. Uzvikuju nježno taj život je lijepkad si od ljubavi i za ljubav slijepsrebrenkasti odsjaj na pučini sjajisavršenom jasnoćom, ništa ne taji. Bistroća takve stvarne perspektiveoslobađaju želje bez neke direktivesamo krila galebova prekidaju nizu kojemu si sebi tad već…

  • Čovječanstvo polako ulazi u puninuosjeća bliskost, uprisutnjenu daljinupostaje svjesno vlastitog postojanjashvaća važnost zajedničkog nastojanja. Konačno je važno osjećati i samo bitiu vlastitom srcu gnijezdo sreće svitijer svaka misao, riječ, volja i radnjaizlaze iz njega i stvara se suradnja. Sa sobom, sa drugima i svemiromsve je prožeto univerzalnom kemijomkoja nas spaja, raščlanjuje i vodi svrsizbog koje…