MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Jedna riječ promijeni sve
trenutno odijeli javu i sne
pokrene misli koje se roje
novu perspektivu odmah kroje.

Pa mjere i šiju po novoj modi
u novom stilu koji se vodi
onako graciozno, a pompozno
iako drugima može biti grozno.

To šepirenje poput paunovih pera
koje privlači, a istovremeno tjera
tisuću pitanja bez ikakve reakcije
diviš se samo tom čudu kreacije.

Te oči safirno nebesko plave
sve savršeno na dijelovima glave
za ljubljenje, maženje i češkanje
pobuđuju zbilja unutarnje mreškanje.

Taj vrat i ruke, to najsigurnije mjesto
koje se grle i ljube, osnažuju često
te zagrljaje koji su sigurnost i dom
u kojem je duša svoja na svom.

Gdje je srce dirigent tog orkestra
u kojem se svira najdivnija pjesma
tih nota što po zemlji do neba plove
simfonija duša dok se beskrajno vole.

To ispunjenje potpune radosti
stvara otoke pažnje i blagosti
one istinske gdje publike nema i
jedno drugom su glavna tema.

U tom krugu bez proboja zloće
sve je moguće i kako oni hoće
jer nebo je dalo da budemo i jesmo
ta najmoćnija riječ, konačno savršenstvo.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj