MorePoezije

Ne trebam aferu. Ja trebam muškarca.
Snažnog kao oluja, nježnog poput ljetnog povjetarca. Nekoga slobodnog od svih
drugih žena, karijera, svih društvenih barijera.

Nekoga odvažnog da bude baš On
tako unikatan i odviše ponosno svoj
tko ima sve, a to sve bez mene je malo
jer ispunjenje je sve do čega mu je stalo.

Toliko drugačijeg da mu se smiješe zvijezde
jer u njemu one sjajem povjerenje gnijezde
svemir je duboka poveznica u njegovom biću
ona je eliksir života u cijelome duhu i žiću.

Da me želi čim pogleda i krišom u mene
gleda i vidi svaku radost, tugu, bol i sjene
osjeća me dvostruko više nego sebe samog
jer ja sam njegovo piće i preostali talog.

Ljubljeno da me ljubi dok sve se oko nas gubi
da je sretan dok moj jecaj ječi, a uzdah trubi
osjeća se živim dok mom životu smisao daje
ne obazirući se na ničije mišljenje ni graje.

Čvrsto me drži i postaje moj oslonac duše
daje mi sigurnost i kad se stvarnosti ruše
moje sidro, moj kompas, moji horizonti
gdje mi smo važni, važniji nego svi konti.

Pleše sa mnom kad me ritam trena pokreće
kad sve stoji, a tako se nemilosrdno okreće
čija vjernost je sigurnija od granice obala mora
gdje sve je radnja, nikada generalna proba.

Osjeća me dublje nego sebe zapravo sama
jer ljubav je uvijek više od svih scena i drama
raste i cvjeta uz samo jedno jedino, vječno DA
On je moja sudbina i svrha, ja sam njegova TA.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić