MorePoezije

Sve što je čisto i sveto stavlja se na stol
ništa sa tim nema strana svijeta, niti pol
svijetli, jer njegov sjaj ispunjava vrijeme
nema rok trajanja niti kakvo ograničenje.

Ne krije se ništa što se iz ljubavi radi
njeni postupci su slatki, isključivo sladi
ljupkost kojom gibanje oblikuje tad ritam
da sve je u redu niti sumnjam niti pitam.

Samo se u tami sakrivaju loše nakane
one dušu i srce sjenama, tugom nastane
gdje čovjek gubi sebe i polako kopni
jer mu mrena zauzima svaki dio opni.

Pa postaje kao robot bez imalo topline
postajući dalek sebi, ne osjećajući blizine
tražeći uzbuđenje, satirući se do kraja
izmjenjujući zadovoljstvo sa dozom očaja.

Materijalizam je temeljno stanje tame
proporcionalno raste, ali u sam mrak stane
dok ne zarobi dušu i okuje je zidovima laži
u kojem pristupa nema, a izlaz se ipak traži.

Tajna vjenčanja, veze, preljubi i varanja
prolaze kroz povijest bez stanice stajanja
prolaze kroz duše u zlatnim kavezima sreće
gdje se jad, pa tuga, neprestano okreće.

Interesi, slabost, ucjene, lažni prioriteti u
kojima se ego slama, ponižava, raste u osveti
ropstva koje je prijestolje lažnog integriteta
jer mu svjetlo istine zasljepljujuće smeta.

A hrabrost je rasvijetliti istinu od laži
ljubav na tom ustraje, ne moli dok traži
oslobađa i ispunjava radošću svako biće
autentičnima zora istine bez prestanka sviće.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić