Poruke u pisanom obliku kroz analitiku
nude zbilja danas tu dvosmjernu priliku
da se izraziš u svakom mogućem obliku
ipak sa sigurnošću ne znaš potpunu sliku.
Zapis je uvijek trajan i apsolutno jasan
iako nužno nije javan, a kamoli glasan
postoji nešto što je osobno i povjerljivo
ali ne nužno transparentno i provjerljivo.
Napose da moramo biti iskreni i direktni
nije zakon tu da bi letio na nečijoj metli
uzusi komunikacije odavno su poznati
sa kime imamo posla možemo doznati.
Samo u slučaju znamo tu drugu stranu
koja se ne boji iskazati vrlinu niti manu
pod uvjetom da je autentična i prava
ne da je pod tuđim imenom joj glava.
Da se ne koristi u zabavu i zlobu igre
jer poruke joj poskakuju poput čigre
sa profila na profil svih mogućih mreža
u kojoj se ne nazire baš nikakva protuteža.
Motivi takve taktike premašuju logiku
zaslužuju preispitivanje, nikada prodiku
slabost koju pokazuje igra druge strane
potvrđuje upitnike i potpuno smilovanje.
Nespremnost i strah ubijaju hrabrost
donose sustavno obostranu žalost
sa svim amplitudama susreta i strasti
u čije zamke oni što vole mogu pasti.
Problem nastaje od koga i za koga se šalju
da li presretači odlučuju o ciljanom kraju
tko je što primio i tko tu kome što šalje
jedino susret dviju osoba donosi saznanje.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj