Žudnja

Kad su pore gladne kao more
vruće kao svi požari što gore
strašnije od svake noćne more
hrabrije od ratnika što se bore.

Isijavaju poput zraka sunca jarko
žele nesmiljeno i od srca žarko
sjaje poput punog Mjeseca u noći
iščekujući Onoga koji treba doći.

Njihov kompas je točan kao ura
svakim dahom čežnju vanka gura
pa magnetno sve privlače k sebi
ali ruke uvijek pružaju samo Tebi.

Šifrirane su lozinkom i to jakom
da bi pristup zabranile svakom
nema tog lopova, a niti dinamita
kamoli riječi da ih se moli i pita.

Savršeno osjećaju potrebe i želje
za zadovoljstvo koje rado dijele
uranjaju svoju senzualnu notu
odavajući tako počast životu.

Jer stapanje koje trebaju i vole
idu po redu kao filmske role
cijela lepeza osjetnog procesa
uz pokoji posjet nekoga ekscesa.

Taj intezitet raste kao supernova
sve do same granice živaca i bola
gdje sve pršti poput kestenja u peći
da bi se raspršile u potpunoj sreći.

Ta mjesta su beskrajna kao svemir
pobuđuju slatkoću i medeni nemir
obuzimaju misli koje tijelom kruže
spremne i otvorene ljubav da pruže.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić