MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Sumnje su ptice grabljivice
koje odnose sreću i mir
brzo i spretno kako to čine
pretvore od plemenitog hir.

Dolaze poput tsunamija i oluje
da skrše, polome, unište sve
počupaju svaki korijen nade
sravnaju pred sobom i sne.

Potaknu ljutnju, bijes, razočarenje
ubiju mahom sve planove, želje
odnesu milinu i slatkoću znanu
pretvore u čas poj slavuja u vranu.

Odrubljuju glavu bez milosti
tamom obavijaju svjetlosti
čine sve žustro, bez promišljanja
samo na osnovi svog razmišljanja.

Pa se strahovi pretvore u zvijer
koji proždire tog srca plijen
koje nemoćno samo zapomaže
čas bježi, pa se nanovo polaže.

Ta zbunjenost u kojoj je samo bol
što nadire i opija kao alkohol
zatupljuje, omamljuje, anestezira
niti govori, a šutnjom već blefira.

Stvori scenarije pune pesimizma
gore od svakog logora i rasizma
gdje sve je opasno i puno zamki
časom živci postanu uistinu kratki.

Samo ljubav može ubiti sumnje
donijeti spokoj, odagnati pomutnje
činiti sve da pokaže koliko joj je stalo
za odnos i povjerenje vremena je malo.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj