MorePoezije

PROSLOV

“U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog”.

Duboko vjeruj u istinu ovu napisanu za tebe i mene stog.

Ona je testament, osiguranje, račun, te cjeloživotno blago

cijeli naš život je sastavljen od dane i primljene riječi samo.

Riječ je počelo, početak i imetak duhovnog i materijalnog života

pohranjena bijaše kod samoga Boga, postankom svih divota

postalo po njoj sve je i bez nje ne stvara se potpuno ništa

o njoj ovisi i toplina sunca i oblaci iz koje nam pada kiša.

U riječi se nalazi život i svjetlo da u tamama ljudima svijetli

da nikada ljudska bića ne ostanu i postanu tamom obuzeti.

Zato Bog posla Ivana na zemlju da svjetlo posvjedoči svima

ne bijaše svjetlo On, nego svjedok preko kojeg dolazi njima.

Istinsko svjetlo prosvjetljuje svakog čovjeka ovoga svijeta

zato je došlo sa misijom božanskom da duša procvijeta

bijaše među živima u svijetu, ali ga čovječanstvo ne spozna

k svojima dođe, ali ga ne primiše, nisu željeli da ih upozna.

Bijaše onih koji jesu i primiše darovanu Njegovu moć

postali su djeca Božja vjerujući Riječi stigloj u pomoć

ni putem krvi, ni tjelesne volje, a niti putem muževnosti

rodili su se ponovno odzgor putem te velikodušnosti.

Riječ je tako tijelom postala i nastanila se među nama

poslije nje svi vidjesmo gdje bijaše njihova sva slava

Jedinorođenca od Oca svih vjekova od početka

punih milosti i istine od samog nastanka i začetka.

Ivan je posvjedočio za Njega vičući On je Onaj koji dolazi

za mnom, a bijaše prije mene tu preda mnom, jer doista

svi mi od Njegove punine primamo i primismo za života

jer je milost za milošću sama Milost, izvor snage i ljepota.

Uistinu tako Zakon dan nam bješe po Mojsiju još odavno

ne dosegne ni približno Isusovu istinu kroz to ime slavno

da obznani Stvoritelja, Oca zemlje, svemira i cijeloga neba

Nevidljivog iz čijega krila spustilo se sve što svijetu treba.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

I. PRVA PASHA

I .UVODNI TJEDAN

IVANOVO SVJEDOČANSTVO

Posvjedoči Ivan što očima vidje kad izaslanstvo iz Jeruzalema stigne

svećenici i leviti od Židova odaslani da bi njemu pitanja postavljali

tko je, odakle je, da li je Ilija ili Prorok sam, kako da dadnu odgovor

onima tko ih šalje, jer na to odgovor jedino on sam bez primisli daje.

“Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodnji! kao Izaija

iz srca im zbori, prizna im i ne zanijeka o Bogu kojeg moli i voli.

“Ja nisam Krist” , ni Ilija, ni Prorok, neka se o tome vječno znade

moje ruke predaju Gospodinu grijehe koje ljudi neumorno rade.

Ja krstim vodom da bi se njima oprali veliki i mali svi vaši grijesi

ali među vama stoji Onaj koji uvijek i svagda zna tko si i gdje jesi.

Među nama stoji, ali ga ne poznajete, za njime dolazi sigurno

a da nije dostojan niti odvezati na njegovoj obući remenje.

Sve se to dogodilo u Betaniji, sa one strane rijeke Jordana

dok je Ivan krstio narod ugleda Isusa kako se pomalja i reče;

“Evo Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta”, a rekoh

“Za mnom dolazi čovjek koji je preda mnom jer bijaše prije mene.”

U tome je bitno dano da čovjeku bude pravo i da shvati

kako se u istini i spoznanju uvelike pati i klati, ali Bogu vrati

jer je vodi dano da pere i skida, svakojake mrlje zla i stida

ali duša iska sasvim drugu silu, iziskuje let na slomljenom krilu.

Ivan to ne pozna, kao i svi ljudi, zato krsti vodom njihove ćudi

da bi očitovalo Isusovo svjedočanstvo da gradi među njima

ljubav, dostojanstvo, prijateljstvo, mirotvorstvo i bratstvo

na ovome svijetu i u životu da ne bi jednom bilo prekasno.

Samo Duh Sveti ima takve moći da ljudima otvori srca oči

promotrih sliku gdje sa neba siđe u obliku goluba glavi mu priđe

ostade na Njemu kao simbol, znak i ljudima svjedočanstvo

da se naočigled svima objavi Božje ljubavi Veličanstvo.

Primih riječ u koju povjerovah neka je nisam poznavao

bijah svjedok svemu što je Krist navijestio i obećavao

siđe tad Duh Sveti i na svijetu cijelom po Njemu osta

da je Isus sin Božji tad vidjeh i ponovih, za istinu dosta.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

PRVI UČENICI

Sutradan Ivan opet stajaše sa dvojicom svojih učenika

ugledavši Isusa kako prolazi kaza; “Evo Jaganjca Božjega”

te njegove riječi čula su ona dvojica, te za Isusom pođoše

ni sami nisu znali kamo i kako im volja za tim dođoše.

Isus ih ugleda da idu za njim, obazre se, te ih uljudno pita

“Što tražite?”, oni odgovoriše “Rabbi (Učitelju) gdje stanuješ?

Reče im; “Dođite i vidjet ćete”, te pođoše za njim tada

vidješe i ostadoše onaj dan svjedočim kao da je sada.

To bijaše Andrija, brat Šimuna Petra, nađe ga i kaza

našli smo Mesiju, što znači Krista – Pomazanika

dovedu ga Isusu, a On ga pogleda i umah reče

od danas će ti ime biti Petar-Stijena, to jest Kefa.

Sutradan naumi Isus poći u Galileju, te nađe Filipa, a on

Natanaela kojemu javi, našli smo Onog o kojemu su pisali

proroci i Mojsije u Zakonu, a on odgovori zar iz Nazareta

da može biti dobro, dođi i vidi, niti se riječi plaši, niti stidi.

Kad ga Isus ugleda da dolazi Natanael k njemu, kaza

“Evo istinitog Izraelca na kojem nema prijevare!”

poznavao je i vidio njegovu dušu i srce u tančine

jer Istinu samog Boga koji vidi daje Njemu iz visine.

Kaže mu Natanael ; “Odakle me poznaješ?”, reče Isus

“Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod

smokvom”, a on odgovori; “Učitelju, ti si Sin Božji.

Ti Kralj si Izraelov! rekoh, koliko košta, da košta.

Odgovori mu Isus; ” Stoga što rekoh, vidjeh te pod

smokvom, vjeruješ. I više ćeš od toga vidjeti!”

Jer znao je Isus pronicati ljude i ono što bude

dok je Nataneal iskusio to u sebi dok se ne zbude.

Isus završi i navijesti dano obećanje, da živi i traje

“Zaista, zaista , kažem vam: gledat ćete otvoreno

nebo i anđele Božje gdje uzlaze i silaze nad

Sina Čovječjega.”, riječi su dane od Vječnoga.