Savršenost jest zbir nesavršenosti
ukupnost proživljenih nejednakosti
čiji rezultat su trenutačna stvarnost
koja je iznjedrila možebitnu datost.
Bilo je što je moralo biti, jer je prošlo
uvjetovalo je puno toga što je došlo
svijest je pak rezonirala kako je znala
ne znajući ishod čak do samoga kraja.
Biramo u okolnostima i raspoloženju
znatno manje po željama, a i htijenju
uvjetuju nas očekivanja, premalo akcije
uopćene statistike bez one satisfakcije.
Razmišljamo u kontinuitetu bez zadrške
misli su nam poput jela kuhana bez zaprške
miješamo područja da bi našli destinaciju
sami sebe guramo u opću diskriminaciju.
Pristajemo na te pogrešne i glupe stvari
koja u startu svaki projekt i cilj nam kvari
podilazimo okolini koja stvara dijagnozu
umjesto da sa granicama gradi simbiozu.
Trpimo sve i svašta da bi očuvali image
potpuno svjesni da je to tek samo privid
onog što bi u nama drugi mogli, vidjeti htjeli
jer nismo hrabri činiti što bi zapravo smjeli.
Žrtvujemo ideale da bi bili lažni sveci
proizvodimo gorčinu koje postaju meci
strijeljamo lako druge zavišću i osvetom
da bi njihove rane ispisale se posvetom.
Stvaramo novi krug od početka do kraja
uvijek ispočetka sa više ili sa manje sjaja
dok strepimo za onim savršenstvom sitnim
nesavršenost u svemu pokazuje se bitnim.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj