MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Ljubav je sudbonosna providnost
nemilosrdna apsolutna aktivnost
toliko jaka da promjeni stvarnost
ostavi trag na osobnu pojavnost.

Kompleksna u složenosti jednadžbe
bježati i boriti se protiv nje je džabe
ona prolazi kroz kosti, meso, misao
živio je, odbacio, ignorirao, otpisao…

Jača je od realnosti i svakog plana
u njoj je previše vatre, ognja i plama
žeravice što tinja kroz srce, um i dušu
njeni vrtlozi u nutrini neprestano pušu.

Nerazumna, a tako razumljivo diše
ona pjesme sa takvom lakoćom piše
jer ta harmonija stiže ravno iz raja
ma koliko išla, ne vidi se putu kraja.

Beskompromisna kada ju se vrijeđa
ne skriva tad sjene ispod svojih vjeđa
hrabro odstupa kad nema poštovanje
ne da se svezati u manipulacije ralje.

Hrabra i dostojanstvena bez ikakve laži
samo iskrenost i odanost u punini traži
između dvoje voljenih može biti troje
ako se dijete ili Bog u njima tad spoje.

Ne poznaje skrivanje, sve otkrito voli
za nju su rane kruna u ljubavnoj boli
nesavršenstvo i mane koje drugi nose
ljubav grli ruke prazne, čak i noge bose.

Patetika lažnih odbija se od njenog sjaja
ona od nje bježi iako ne vidi realnog kraja
ali dostojanstvo koje samo ljubav išće
nije poput usahle trave, ni kao jesenje lišće.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj