MorePoezije

Ja sakupljam osmijehe i to kronično
to djeluje magično, ali sasvim obično
uzimam tuđe tuge nježno, ali i pomno
bacam ih u vjetar i to veoma doslovno.

Osmijehom se zbilja svaka tuga svlada
život je prolazan i ostavlja uvijek traga
nosimo u sebi što stavljamo pred druge
radosti, boli, čežnje, želje, kiše, duge…

Dva uzajamna osmijeha pobjeđuju sve
ruše strahove, brane, neostvarene sne
odblokiraju blokade koje život gradi
oni jednostavno znaju kako se to radi.

Oslobađaju od stresa, uzrok su potresa
sa više energije nego dijelova krvi i mesa
mogu biti okidač i nečijeg osobnog bijesa
jedino ustuknu ispred otvorenoga lijesa.

Lako se pohranjuju, bez moguće krađe
donose mir i poštovanje i usred svađe
potpuno su besplatni i priuštivi svima
svaki je unikatan i čini da ipak sve štima.

Ulijevaju sigurnost, nadasve povjerenje
oni su blagoslov i nebesko proviđenje
smijesimo se čitavim svojim bićem a
nemamo potrebu za jelom ni pićem.

Prenose energiju i stvaraju novo polje
u kojem je svima drugačije i puno bolje
za njih ne trebaju narudžbe niti učešče
više ih imaš što se smiješiš brže i češće.

Pamtiti osmijehe je tako prirodna stvar
toliko je inspirativna, a ipak gotov dar
samo ljudska vrsta može da se smiješi
zato zadobiva vrijednost i postaje ljepši.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić