MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Ljubav sve podnese osim razočarenja
kad u jednom trenu ponestane udivljenja
sve nestane kao da nikad nije ni bilo
samo ostane sjećanje koje se skrilo.

Podsjetnik na ono što je bilo i prošlo
pitanje i odgovor zbog čega je došlo
sa razlogom koji ima tisuću milosti
da bi se ogolili i učvrstili do kosti.

Taj nebeski dar koji nas je pohodio
kompleksno i nježno je sve vodio
da bi stigli do mjesta gdje smo sada
ne pitajući se gdje, kamo, sa kime, kada.

Taj rastanak koji se prirodno sam kida
mrenu iluzija i očekivanja sa nas skida
uvidimo da ljubav nije primila našu krunu
kad je pružala ruke kao svirač svoju strunu.

To magnetno polje koje se prezrelo
sa bi se od njega napajalo, dozrelo
prodalo poput Judinih škuda za slavu
robovalo menagerskom i rimskom pravu.

Istodobno oslobodilo mnogih demona
koji su nas nadlijetali poput tih aviona
za situacije visokog rizika sumnji i slutnji
u kojima su drugi složno radili na pomutnji.

Bez hrabrosti u kojem su koraci stali
teško breme života pod kojim smo pali
nismo sve od sebe ni u inat za nas dali
izvana smo postali veliki, unutra mali.

Ali razočarenje koje je ostalo zadnje
postalo je tek hladno iskustvo krajnje
nestalo je čarolije u kojoj je bilo lijepo
toliko moguće jer sam te voljela slijepo.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Love endures everything except disappointment,
when, in a single moment,
admiration runs dry;
everything disappears
as if it had never been,
and only a hidden memory remains.

A reminder of what once
was and has passed,
a question and an answer:
why did it come to be?
With a reason holding a thousand mercies,
so we might be stripped bare and strengthened to the bone.

That heavenly gift which came upon us
guided everything with
complexity and tenderness,
so that we could arrive
where we are now,
without asking where,
where to, with whom, or when.

That parting, naturally
tearing itself apart,
lifts from us the veil of
illusion and expectation;
we see that love did
not receive our crown
when it offered its hands
like a musician offers a string.

That magnetic field, grown overripe,
from which one was meant
to draw strength and mature,
was sold, like Judas’s silver, for glory,
enslaved by managerial and Roman law.

At the same time,
it freed many demons
that flew over us like those aircraft
meant for situations of high risk,
doubts, and forebodings,
where others worked together
to create confusion.

Without courage,
our steps came to a halt;
we fell beneath life’s heavy burden.
We did not give everything
of ourselves, not even
out of defiance for us;
outwardly we became
great, inwardly small.

But the disappointment that
remained until the end
became only a cold, final experience.
The magic in which it was beautiful disappeared—so possible
only because I loved you blindly.

With love, Željka.

Author: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj