MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Vječno pitanje smisla života
bilo kao izazov ili pak strahota
kad nismo svjesni koliko znači
uvijek u nama i oko nas zrači.

To pitanje zašto smo i jesmo
u biti o tom tko smo i gdje smo
nije slučajnost naš životni put
bio on siguran, krhak ili krut.

Okolnosti koje uvjetuju, te grade
vrlo dobro znaju što i kako rade
sve je više od puke slučajnosti
iako često idemo baš u krajnosti.

Mogućnosti kojih nismo svjesni
kad smo trezveni i malo bijesni
susretljivi, distancirani, suradljivi
tolerantni, fleksibilni i svadljivi.

Stvarnost koja je kompleksna
nikada uska, a niti pretijesna
ovisna o našoj slobodi i volji
razvijamo se, postajemo bolji.

Materija i um koji nas razgone
onda kada povjerenje nam tone
kad postajemo slijepi za dobrotu
sve shvaćamo više kao sramotu.

Duh koji nas vodi kroz slobodu
da životu možemo odati odu
jer božanska čestica u nama
svaku granicu junački slama.

Svrha je naša zvijezda vodilja
ona nas rađa, doji, njeguje, povija
kroz svako iskustvo našeg života
savršeni je zbroj ružnoća i ljepota.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

L’éternelle question du sens de la vie
qu’elle soit un défi ou une horreur
quand nous n’en sommes pas conscients
rayonne toujours en nous et autour de nous.

Cette question du pourquoi nous sommes et de ce que nous sommes
relève essentiellement de qui nous sommes et où nous en sommes
n’est pas une coïncidence : notre chemin de vie
qu’il soit sûr, fragile ou rigide.

Les circonstances qui nous conditionnent et nous construisent
savent très bien ce qu’elles font et comment elles le font
sont plus que de simples coïncidences
même si nous allons souvent jusqu’aux extrêmes.

Des possibilités dont nous ne sommes pas conscients
quand nous sommes sobres et un peu colériques
accommodants, distants, coopératifs
tolérants, flexibles et querelleurs.

Une réalité complexe
jamais étroite, ni trop étroite
dépendante de notre liberté et de notre volonté
nous nous développons, nous devenons meilleurs.

La matière et l’esprit qui nous animent
quand notre confiance s’affaiblit
quand nous devenons aveugles à la bonté
nous percevons tout davantage comme une honte.

L’esprit qui nous guide vers la liberté
afin que nous puissions donner un répit à la vie
car la particule divine en nous
brise héroïquement toutes les limites.

Le but est notre étoile directrice
il nous donne naissance, nous nourrit, nous nourrit, nous enveloppe
à travers chaque expérience de notre vie
il est la synthèse parfaite de la laideur et de la beauté.

Avec amour, Željka.

Auteur : Željka Šabić

Posted in

Komentiraj