MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Smisao života je zbilja u davanju
nije u uzimanju niti prigovaranju
bez taktika koje zbunjuju i guše
kao vjetar koji sa svih strana puše.

Kad pogledamo oko sebe sve je dar
svaka stvarnost ima posebnu tu čar
sve je stvoreno da pruži zadovoljstvo
krug je savršen kao presveto Trojstvo.

Dajemo što imamo, sve smo primili
zahvalnost je temelj, njoj smo se divili
jer sve je u procesu oblikovanja i srži
na tebi je samo da primiš, a onda drži.

Pa onda dijeli jer se dijeljenjem množi
utisnuto je u porama, duboko u koži
osjećaji koji nepogrešivo vode smjer
ponekad brzo, ali uvijek drže svoj ler.

Polako i sigurno postaju naš kompas
iako se čini da je sve potpuni kontrast
ali u tome je baš ljepota i odličje čina
da život življenjem poprima okus vina.

Postojanje je samo po sebi radost
kroz djetinjstvo, mladost i starost
prolaznost je samo dio putovanja
budnost u nama vječnost sanja.

Poprima svrhu kojoj ne znamo cilj
ali duboko u sebi osjećamo taj mir
koji je siguran dom u nama samima
iako nas onaj sa zidovima zanima.

Ipak u nama se postavljaju pitanja
odgovore tražimo putevima skitanja
dok u nama svi su oni zapisano davno
na krivuljama života prolazimo ravno.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

The meaning of life truly lies in giving,
not in taking or in complaining,
without tactics that confuse and smother,
like wind that blows from every direction.

When we look around us, everything is a gift;
every reality has its own special charm.
Everything was created to bring fulfilment;
the circle is perfect, like the Holy Trinity.

We give what we have;
we have received it all.
Gratitude is the foundation—we
have admired it,
for everything is in a process
of forming at its core;
your only task is to receive,
and then to hold.

Then share, for through sharing,
all things multiply.
It is imprinted in our pores,
deep beneath the skin—
feelings that unfailingly guide our way,
sometimes swiftly, yet always
keeping their balance.

Slowly and surely, they
become our compass,
though it may seem that
everything is sheer contrast.
Yet therein lies the beauty and
distinction of the act:
through living, life takes on
the flavour of wine.

Existence itself is joy,
through childhood, youth, and old age.
Transience is only part of the journey;
within us, wakefulness dreams of eternity.

It takes on a purpose whose
end we do not know,
yet deep within, we feel that peace—
a secure home within ourselves,
although the one with
walls still interests us.

Still, questions arise within us;
we seek answers along
wandering paths,
while all of them were
written in us long ago.
Along life’s curves,
we pass straight ahead.

With love, Željka.

Author: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj