Nova pravila, stari obrasci
želje koje postaju naglasci
kako pomiriti novo sa starim
mislim jedno, a drugačije radim.
Tuđa očekivanja koja slamaju
koja njima zasigurno odgovaraju
jer drže pozicije čvrsto i kruto
nameću kriterije u iznosu brutto.
Kroje odijela po vlastitoj mjeri
prisiljavaju te da živiš u sjeni
koja zamračuje tvoje afinitete
tako postaju tlapnje i sjete.
Uvjerenje da ne može drugačije
da je tvoje ujedno i svačije
pa se odričeš vlastitoga rasta
nemoćan reći sad je basta.
Previše sukoba, najviše u tebi
sve te manje taj život veseli
stvaraš masku da prikriješ lice
a srce se ćuti poput izdajice.
Zamire polako i tišti ti grudi
toliko steže da i um sav ludi
ta kontradiktornost što se rađa
poučava te kako se oslobađa.
Sloboda osobnosti bez alternative
pobjeđuje života oseke i plime
dosljednost duši je veliko blago
čini da sve bude milo i drago.
Jer ljudsko biće je božansko
u uspjehu i kad je potpuno fijasko
ali srcu biti vjeran i odan do kraja
to je prisustvo nebeskoga raja.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
MorePoezije 
Komentiraj