Ti i ja

Ti si osebujan poput mora
a ja rijeka koja se ulijeva
donoseći život u tvoje soli
neizmjernu radost i šaku boli.

Tako se pročišćava i stapa
međusobno se sve natapa
postaju jedno veliko more
kadro ispuniti svoje pore.

Kroz koje se prima i diše
u čijoj nutrini nastaju kiše
gdje sve je toplo i vrelo
osjeća ti ipak drhtaj tijelo.

Da probudi ono što spava
da ne boli srce, ni glava
da impulsi u tebi kruže
čine da živiš bolje i duže.

Pa ti se grudi odjednom smire
iz njih više kamenolomi ne vire
jer svaka topla riječ ih melje
bez sile odvija se to trenje.

Ta toplina razgali tvoje snage
vidiš oko sebe osobe drage
praštaš i zaboravljaš štošta
kao da si pijan od mladog mošta.

Gdje sve sjaji i treperi i cvijeta
brzina je uvijek dokazano peta
u dubini i dragosti osjećanja
puna čežnje, oprosta, smilovanja.

A kliče kliktajem ode radosti
osjeća se kao u vrijeme mladosti
dok mjesec svoju lampu pali
zavjer ljubavi, ljubavi smo dali.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić