MorePoezije

Čini se kao da život ponekad zapne
malo nas prodrma, a malo raspne
nekako pak idemo stojeći na mjestu
izabrali smo auto, ali nismo cestu.

Punimo gorivo po najskupljoj cijeni
onoj koju odredimo po vlastitoj mjeri
što uzimamo, a oko čega se trsimo
da li ipak u suštini Božju volju vršimo.

Onu koji nosimo duboko upisanu u sebi
da je život dar, svakog sekunda vrijedi
jer samo radost koja je izvor u nama
sa nebom i zemljom uvijek se spaja.

Prštimo energijom koja pobjeđuje svijet
za nas je susret veselje, raskošan vatromet
jer ljudi su neponovljiva originalna stvorenja
u njima je divljenje, postojanost svih želja.

Ljudi nadahnjuju samo svojim prisustvom
riječima, pogledom, svim životnim iskustvom
iako slabošću donose sumnje i razočarenje
u suštini su uvijek dragocijenost i povjerenje.

Kompleksnost bića da se tako prilagođava
sjedinjuje, ljubi, bliskošću topline razmnožava
ostavlja trajni otisak i potpis svog postojanja
kao zalog i svjedok sveukupnih nastojanja.

Da čini i stvara što je njemu važno i bitno
iako se u očima drugih čini možda sitno
žrvanj stvarnosti svakog stišće do kraja
donosi esenciju truda koji pozna put raja.

Iako je život samo skup slobode i hrabrosti
trenuci ushićenja, djelovanja, čiste jarosti
pogrešnih koraka, propusta i ega slabosti
uvijek nas dovede na rub izbora krajnosti.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić
.