MorePoezije

Da li je poezija kanal ili oslobađanje
kako god okreneš, uvijek novo rađanje
svaka pjesma je titraj srca taknute duše
kojom se u trenutku datosti stanja ruše.

Taj izvor sa nebeskih dalekih oaza
više su od blaga svijeta, svih tih fraza
koje su obujmile sva poznata iskustva
iz kojih su nestala božanska prisustva.

Jer duše su vječne, neprocjenjivo blago
darovi koje posjeduju, a svima je drago
biti dio vječnosti koji pripada baš svima
osvijestiti tu istinu, samo uz pomoć rima.

Pjesme su ode radosti koje odzvanjaju
one su životvorne, čak i kada sanjaju
budne, u snovima, u maštanju i zbilji
stihovi su saveznici, tek svemira fitilji.

Koji upale zvijezde što na nebu stoje
niti vise niti miču, ne trebaju im boje
njihov sjaj je dovoljan da zabljesnu sreću
da otkriju tajne koje prema nama slijeću.

Da je život radost i neprocjenjivi dar
u svakom trenutku, bio mlad ili star
neovisno gdje si i kakav si u tijelu i duši
da li te život mazi ili se za tobom sve puši

Ljudsko biće je božansko u temelju svijesti
iako materijalno, više od onog piti i jesti
bunar osjećaja u koji se zahvaća stalno
da bi se nadživjelo teško, bolno i bajno.

Zato pišem odveć jer potreba vrla to je
puštam riječi i motam ih u poklone i boje
da bi pejzaž duša zadobio punu sliku raja
jer odakle ti stihovi dolaze ne vidi se kraja.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić