Stres je pomalo divlji ples
spreman poleći nas i u lijes
stvarati pravi kaos i urnebes
gorjeti i izgarati kao krijes.
To je zbilja posebno stanje
u kojem primamo podražaje
koji nam se ne sviđaju i ne leže
s njim bježimo ili od nas bježe.
Instiktivno osjećamo oprez, strah
zastaje nam u grlu poput knedle dah
misli se roje i neprestano kruže
čini se da vrijeme teče mnogo brže.
Štošta ga može zbilja prouzročiti
kad su rezultati stvarnosti očiti
u kojima osjećamo neku nesigurnost
dajemo više važnosti na čujnost.
U odnosima i svim događajima
više ili manje dobrim ili lijepim
sa kojima se ne možemo sami nositi
sve teže bilo kakve odluke donositi.
Jer on nas pere izvana i iznutra
unosi sumnje i podjele u sutra
previše analizira i slike stvara
svaku realnu mogućnost obara.
Previše opreza i crnih scenarija
jačih od svih stvorenih kemikalija
koje uništavaju odnose i veze
čini da sve bude gore i bezveze.
Čudan je to proces i mehanizam
ustraje da gradi, promovira dualizam
iziskuje ljubav, pažnju i ustrajnost
da ne bi odveo ljude u krajnost.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
.
Komentiraj