MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Vrijeme se daje i ujedno prima
sa njime sve kroz kazaljke štima
harmonično teče baš kao rima
spretno poput vode i kad se sve klima.

Neizvjesno dužinom svoga trajanja
prepuno neizvjesnosti i kajanja
trenutaka koji uzdižu preko granica
sjetnih poput posljednjih stanica.

Neupitnog poput izlaska sunca
sa svom sigurnošću postojanosti
u kojem se sve prosto odigrava
od uvertira, vrhunaca i krajnosti.

Trajno postavljeno svemirom zakona
ne tražeći objašnjenja, niti naklona
prateći svrhovitost proticanja bez pomaka
neprestalnih vrtnji uz bezbroj koraka.

Koji spajaju kraj sa počecima
taj kod odnosa sa svim precima
jer radijus vremena je u tom krugu
pozvano živjeti uvijek šansu drugu.

Bezbrojnost ponavljanja u elanu
otkrivaju tu drugu, drugačiju stranu
koja oduševljava i oplemenjuje vrijeme
mijenjajući rapidno i tebe i mene.

Jer vrijeme je isto, okolnosti nisu
ne dolaze po narudžbi, niti spisu
već doživljaji nam stvaraju potražnju
koja odvlači ili privlači svu pažnju.

Pa se fokusiramo i prepuštamo lako
sve snage pokrećemo skroz olako
riskiramo previše, a velikodušno damo
kad volimo i vrijeme je prijatelj samo.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Time is given, and at once received,
with it all ticks in hands that are perceived,
flowing in harmony just like a rhyme,
agile as water, even in unstable time.

Uncertain in the length of its span,
filled with doubt and regret in its plan,
with moments that lift beyond every line,
melancholic like the last stop in time.

Undeniable like the sunrise above,
with all the certainty of steadfast love,
within it everything simply plays out,
from overtures, peaks, to endings devout.

Eternally set by the laws of space,
seeking no favor, nor any embrace,
following purpose in its silent flow,
endless rotations in steps we don’t know.

That bind every ending back to the start,
that code of connection with ancestors’ part,
for time’s own radius forms a wide ring,
inviting each life a second chance to bring.

Endless repetition in vibrant drive,
reveals another side that keeps us alive,
that enriches and fascinates time’s own flame,
changing both you and me all the same.

For time remains, though circumstances shift,
they don’t arrive by order, nor written script,
but our experiences shape what we seek,
drawing or pulling the focus we keep.

So we surrender, and easily align,
we move all our strength without much design,
we risk far too much, yet give with open heart,
when we love—time becomes a friend, not apart.

With love, Željka.

Posted in

Komentiraj