Riječi su tvrde, riječi su meke
one su Bog, otac, mati i dijete
pomalo dani, noći, sati i minute
opjevane pjesme i tišine što slute.
Krojevi slova po baš zadnjoj modi
zvijezda Danica što sija i predvodi
pun Mjesec što blješti u mrkloj noći
Sunce i sjaj koji izvire kroz nebo i oči.
Ditiramb uma u harmoniji plesa
koji natapa dušu blagoslovima nebesa
posvećuje navijeke živa i mrtva tjelesa
koji su više od pukog življenja i mesa.
Jer svaka pora i atom ljudskog bića
slavi postanak i stvaranje svega žića
sve je povezano i traje baš u pravoj mjeri
kada znamo što smijemo, a što bi htjeli.
Razbor i mudrost, pokora i sloboda
temelji su svetosti nebeskoga svoda
Prijestolje mudrosti izvire iz Njega
dajući nam mjerom koliko nam treba.
Nije to u datosti vlastitih poimanja
nego u službi dobra i odricanja
u kom se sve skrbi da bi život bio
da se nitko ne bi, tu od svijeta krio.
Zato su te riječi mostovi i vrata
vrijednije od svega, od suhoga zlata
otvaraju srca, ozdravljaju, dišu
ukusne su, meke, poput cvijeća mirišu.
Zato dobro pazi kada biraš riječi
izgovorene išću da se stvarnost desi
koliki je jaz između pakla i raja
toliko je dug DA i NE, početak bez kraja.
S ljubavlju, Željka.

Komentiraj