MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Pouzdanje

Imati pouzdanje je velika stvar.

Pouzdati, znači više od vjerovati, biti siguran da će Bog sve izvesti na dobro, pa i onda kad je to sasvim drugačije od očekivanja, kad nije ni približno onako kako bismo to željeli, znali, zaslužili, izračunali, planirali, vodili se iskustvomm i primjerima, uspoređivali se sa sličnim okolnostima.

Zbilja je više i od same nade jer je pouzdanost konkretna i stvarna, djelotvorna i sveobuhvatna, jer prožima sve oko sebe, sjedinjuje i dijeli istodobno, a opet je dio svih, jer svi daju obol i stav kroz koji sudjeluju u dogaađajima života.

Uzdanje je i povjerenje koje je prijeko potrebno u ljudskim odnosima, bez njega nikakva komunikacija nema smisla, a kamoli da se razvija nešto više.
Pouzdano znati da nešto nije ili jest je konkretan čim akcije i reakcije potpuno čiste situacije koja nije i ne može biti kontaminirana sumnjama i prevagama koje toliko opterećuju ljude u svemu.

Ono je i tijek iskustva i intuicije kad možemo biti sigurni da osvjedočeni poviješću koja je majka znanja, možemo ispravno odlučivati, razlučivati i donositi prijeko potrebne odluke koje će ravnati našim izborima i tijekovima kroz svakodnevnicu življenja sa sobom i drugima.

Pouzdanje je viši nivo svjesnosti i stvarnosti jer nad njim nemamo kontrolu, ne možemo ga kupiti, prodati, pokloniti, oteti, ali možemo steći i dijeliti vlastitim svjedočenjem. To znači biti spreman prihvatiti i priznati vlastita ograničenja, te istodobno shvatiti da netko drugi vuče konce sudbine koji prekrajaju sudbine života, zvali ga bilo kojim imenom, Bog, Svevišnji, Tvorac, Spasitelj, Ljubav…

Ma kako bilo pozdanje daje dostojanstvo svakom biću da neka viša sila skrbi o njemu, da je voljen i zaštićen bez obzira na oklonosti života, da netko ga ljubi i na njega sigurno računa, da ga čuva i čeka i da neminovnost susreta je jednom neizbježna.

To je divno i veličanstveno, a opet zastrašujuće da postoje duše koje to ne znaju, nisu svjesne ili ne žele prihvatiti koliko je ljubav svemoćna, koliko je nadnaravna i apsolutna , fleksibilna, čista i kreativna, vjekovječna, neuništiva, slobodna, inteligentna, umna i mudra, da s potpunim pouzdanjem možemo reći JA JESAM.

Ma kakva bila, gdje bila, kako bila…TI JESI !
Ma tko bio, kakav bio, gdje bio…TI JESI !

S ljubavlju, sa primišljanjem, Željka
.
Čudesna je moć i u jednoj riječi, zar ne?