Strahovi su zvijeri i obijest
kada iskustva ispišu povijest
sadašnjost i budućnost gube
kada isto bez prestanka trube.
Proganjaju sreću i prizivaju tugu
brišu najljepšu nacrtanu dugu
sumnjama ubijaju velike snove
s punim jedrima povazdan plove.
Stalno te plaše mnogim slikama
guraju te nevidljivim neprilikama
tjeraju da sumnjaš u sebe i druge
nanosiš svima to crno more tuge.
Oni ne razumiju te crne scenarije
nemaju strpljenja pitati što ti je
objašnjenja nikome nisu bitna
a zvijeri znaju da cijena je sitna.
Jer ignoriranje i odbacivanje
stvaraju još veći jaz, tugu i bol
drugima uzrokuju živčani slom
ili komunikacijski trenutni lom.
Te obmane straha tako su krute
sposobne čisti naum da mute
natjeraju na bijeg bez pardona
na pad gori od gorućeg aviona.
Bježeći stižemo da nismo ni stali
pokušavajući srediti misli u glavi
uhvatiti se u vlastite sigurnosti
vjerovati u moć logike i umnosti.
Pustiti zvijeri iz kaveza očekivanja
pronaći put do osobnog smirivanja
samo pogled oči u oči i ruka u ruci
prekidaju lance toj zvjerskoj huci.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić

Komentiraj