Čežnja je više od nedostajanja
više i od samog postojanja
stvarnija od zbilje i življenja
jača od svakog identificiranja.
Moćnija od sile pukog stvaranja
slobodna od glume i pretvaranja
iako se zaogrne velom zatvaranja
obuče se kućni ogrtač staranja.
Beskonačna u tom reciprocitetu
gdje apsolutnost ne čini štetu
popmpozno ustraje u danom vetu
uvijek spremno ubacuje u petu.
Odnosi snage, favorizira fokus
kao da iznova izvodi novi pokus
ma kakav bio rezultat tog testa
nikako da se makne sa mjesta.
Iznova želi sve više, više i više
osjećanjem para i stihove piše
sve nekako čudno plućima diše
dok srce porama beskrajno riše.
Tu glad i žeđ zadovoljiti ne može
jer se ti porivi, potrebe stalno množe
izviru, vriju, bukte, griju se i plamte
misle samo na te odsanjane plahte.
Gdje sve je odveć energija i žar
bliskost i nagost, zajednički plam
ispunjenje kroz vrhunce i pad
što prolazi putanjom zvanoj sklad.
Ta harmonija zadovoljenih tijela
proizašlih iz proživljenih mijena
sudbinskim navigacijama neba
koje daju uvijek što nam treba.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić

Komentiraj