MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Čežnja je više od nedostajanja
više i od samog postojanja
stvarnija od zbilje i življenja
jača od svakog identificiranja.

Moćnija od sile pukog stvaranja
slobodna od glume i pretvaranja
iako se zaogrne velom zatvaranja
obuče se kućni ogrtač staranja.

Beskonačna u tom reciprocitetu
gdje apsolutnost ne čini štetu
popmpozno ustraje u danom vetu
uvijek spremno ubacuje u petu.

Odnosi snage, favorizira fokus
kao da iznova izvodi novi pokus
ma kakav bio rezultat tog testa
nikako da se makne sa mjesta.

Iznova želi sve više, više i više
osjećanjem para i stihove piše
sve nekako čudno plućima diše
dok srce porama beskrajno riše.

Tu glad i žeđ zadovoljiti ne može
jer se ti porivi, potrebe stalno množe
izviru, vriju, bukte, griju se i plamte
misle samo na te odsanjane plahte.

Gdje sve je odveć energija i žar
bliskost i nagost, zajednički plam
ispunjenje kroz vrhunce i pad
što prolazi putanjom zvanoj sklad.

Ta harmonija zadovoljenih tijela
proizašlih iz proživljenih mijena
sudbinskim navigacijama neba
koje daju uvijek što nam treba.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj