MorePoezije

Ljubomora je strašna sama po sebi
uništava druge i nagriza dobro u tebi
ne da ti mira, navuče na sebe zloću
donosi bolesti, probleme i teškoću.

To je zavist prema drugome, očajanje
kad ne podnosiš tuđe puno postojanje
nečiju slobodu, izbore, put i djelovanja
kad ti nedostaje razbora i vjerovanja.

Da drugi, baš kao i ti su unikatno svoji
da su to njihovi putevi, a nikako tvoji
ljudi se ne posjeduju, a kamoli stopiraju
tuđe se sudbine ne diraju niti kopiraju.

Sindrom braće Abela i Kaina je u krvi
možeš bez problema biti zadnji, ne prvi
ništa se zbog toga u tebi promijeniti neće
ti si povezan sa izvorom Božanske sreće.

U ljubavi malo ljubomore ipak plamti
one drugačije kada se zbog drugog pati
ali nikada zato što ti drugi uopće postoje
nego kad zamračimo ljubav, ugasimo boje.

Nikada nisam voljela ljubavna rivalstva
niti situacije njihova prijateljstva, bratstva
ne motivira me nimalo takmičenje ega
osoba koja voli do krajnosti se preda.

Nijedna druga tu nema mjesta ni mrvu
tu je sve jasno, ide po loju i na prvu
onaj tko te ljubomornim ipak pravi
omču koja oslobađa zapravo ti stavi.

Pa pustiš i prepustiš da se oni vole
odeš svojim putem, ti koraci ne bole
sačuvaš u sebi emocije iskrene i meke
frustrirajuće postaju i ostaju daleke.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić