MorePoezije

Sunce i Mjesec, u meni baš kao Ti i Ja
nebom naših duša kao pomrčina ta
nije skrila svjetlost koja u nama sja
jedno nasuprot drugog-put obasjan.

Drugi vide tamu dok se svjetlost spaja
ne znaju da ona nema među nama kraja
jer što Bog zamisli i prosuđuje u volji
čini da bi svijet i ljudi samo bili bolji.

Svemir je ljubav od ljubavi sazdan
u njemu se raduje i rađa povazdan
svijetli i prožima duh, materiju svaku
sve jest tamo u neraskidivom braku.

Lojalno, vjerno, pripadajuće moćno
tako istinsko, jedinstveno i sočno
jednostavno i prirodno, te darovano
samo srcem tako mudro odabrano.

Kao mi, refleksija potreba i želja
čiste privlačnosti koja nam je sjela
ono što nisi slutio, pitanja su bdjela
ja nisam pomišljala, a kamoli htjela.

Razlika među nama, poput noći i dana
u svemu vidljiva, a duboko odabrana
kompatibilna poput svake simbioze
opasno jaka kao dijagnoza tromboze.

Toliko svoji, a opet se toliko trebamo
jedno od drugoga, razdvojiti se ne damo
duše su nam slobodne, okova ne poznaju
jedno u drugom,svi osjećaji se raspoznaju.

U tvojim očima je priroda i nebo
ponekad tirkizno plavo, zeleno
u mojim zemlja, dubina, korijenje
visoko za krošnje, duboko za ronjenje.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić