MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Zavoljeti opet svoj život od početka
dijeliti ga poput promidžbenog letka
koji nas opisuje od početka do kraja
dok spremamo se za okrilje tog raja.

Biti sa sobom u apsolutnom miru
dok putujemo svijetom u tom điru
koji je svojstven isključivo osobno
ne poznaje nečije tude ni podobno.

Sve se odvija baš onako kako treba
imajući na umu zakone zemlje i neba
slojevitost svega u čemu se nađemo
prije nego se uopće u svemu snađemo.

Život ima apsolutnu moć kreacije
u kojem su sazdane vrline, frustracije
tjeraju nas na nemoguće oku vizije
uzimaju točno ali bez centa provizije.

Nema otuđenja jer zagrabi duboko
ravno u srce, preciznije u um i oko
ispravlja nedostatke i ograničenja
stvara prilike i nova raspoloženja.

Izravna sve krivo bez milosti svake
uđe gdje hoće bez kucanja i kvake
nemilosrdno uzima, velikodušno daje
neumorno pretvara oblike i stanje.

Vraća na postavke duše i svemira
umiruje orkanske valove more nemira
daruje spokoj kad pokorava iz ljubavi
u odobi svakoj se Bog i čovjek sudari.

Bez straha vjerujemo toj višoj Sili
kojoj smo dragi, a tek posebno mili
jer Bog je Otac, Prijatelj i Veliki brat
spreman za mir, iako vodimo naš rat.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj