MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Emocije su poput zrelih plodova
koje dolaze baš u svoje vrijeme
to su ogledala našeg iskustva
stižu uvijek bez najave i uputstva.

Ne kucaju nikad, ulaze direktno
poput tsunamija, nikada štetno
ruše, obaraju i vitlaju bijesno
sa njima je sve ipak poletno.

Iako sruše prošlo i mnogo sada
pitaju kako, koliko, zbog čega, kada
zbunjuju često, jasnije ne mogu biti
od njih se nigdje ne možeš skriti.

Stalno te prate, kompas ti daju
pokazuju put tvom osobnom raju
ispunjavaju, nadahnjuju, izazov traže
ono te uvijek za trenutak osnaže.

Ubijaju kolotečinu prolaznosti života
rađaju snagom bez broja kvota
oživljuju dane, oplemenjuju trenutke
najtananije prodiru u srca zakutke.

Oštriji od mača i slađi od meda
gdje pristignu odmah prave reda
sve postave na mjesto i bez muke
njih slušaju srce, glava, noge, ruke.

Vješto upravljaju svime oko sebe
daju da snaga izvire iz tebe
to su pokretači novih iskustava
savršeni procesi radosnih sustava.

Iako se čini da sa razumom se kose
one zapravo nove stavove donose
cijelu osobu uzvitlani vihor ponese
sudbonosno zapravo, sve se strese.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj