MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Presudno je pratiti unutrašnji glas
zanemarivo se držati za ugled, stas
iskustvo, znanje, um, razum i logiku
savjest nam i stvarnost drže prodiku.

U nama je kompas, sat, poveznica
sigurnija od svih osobnih iskaznica
tu je svemir i dah koji isto kruže
kao planete i zvijezde, iako duže.

Sve je to skup misli kroz energije
koje kreiraju materijalne sinergije
duhovne se susreću bez granica
čovjeku se poznaje broj stanica.

Savršen red postoji svugdje oko nas
u njemu je dosljednost, ujedno spas
jer vjernost i lojalnost su božanske
ne skrivaju se nikome, ne nose maske.

Poput magneta privlače nam pažnju
griju nas i peku kao vatra na ražnju
ne daju se odagnati, zanemariti lako
vole brzi start, iako se kreću polako.

Čovjek je vičan poslušan mu biti
sa samim Bogom povezane su niti
što nam daju svjetlo, snagu, pravac
samo povjerenje tu je glavni jamac.

Iako se kosi sa razumom znanog
daje onaj sjaj posebno odabranog
kad smo potpuno svjesni tog dara
izabranja koje vrijedi svakoga mara.

Zato u sebe pomno uvijek osluhni
kad ti je teško, prepreke samo otpuhni
jer sve je bilo i bit će što mora biti
a zastave pobjeda moraju se viti.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj