MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Dobrota uistinu nikada ne kažnjava
ona se nad ničim ne sablažnjava
očima punim ljubavi gleda i mazi
ona razumije, shvaća, drži i pazi.

Način na koji promatra ovaj svijet
simbolički upravo kao jedan cvijet
naraste, procvijeta, mirisom kupa
poklanjajući ljepotu svima skupa.

Nema tu prijevare, nikakve sjene
ni to da moć preuzima dano vrijeme
ona ostaje, raste, širi se sve dalje
uvijek više, nikada nikome manje.

Ona je način osobnog ophođenja
nulti oblik sumnji, samo zavođenja
zarazna je poput virusa i mikroba
bezazlena i čvrsta kao jezgra atoma.

Ljekovita baš kao raslinstvo i bilje
donosi prosperitet, apsolutno obilje
neprocjenjiva u vrijednosti svog blaga
ostavlja tragove i postaje prava saga.

Kojoj ne mogu odoljeti grešnici ni sveci
podaje se svima, osobito nevinoj djeci
koja ne poznaju zlo ni njegove crne sjene
vazdazelena je kao šume i nikada ne vene.

Pravednost joj temelj u srcu i duši
ona svaku nepravdu u temelju sruši
bez oružja, nasilja, srdžbe, a ni zlobe
pronalazi rješenja samo u duhu slobode.

Izbori i opcije, taktične i pragmatične
djeluju usiljeno, ali nikako problematične
jer dobrota je duh i zdravo vezivno tkivo
koje obnavlja i transformira mrtvo i živo.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj