MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Povjerenje je gledanje u oči
dolazak sumnji koje će proći
vjera da dobro istine postoji
dano obećanje koje se ne boji.

Ničega što remeti postojanje
slutnje koje izazivaju odstojanje
bojazni što nose prošla iskustva
bude isključivo spokojna čuvstva.

Kad znaš da sve će biti u redu
čak i neočekivanom pogledu
u svakoj izazovnoj situaciji
moguće neplaniranoj reakciji.

U neznanju i nepoznavanju stvari
koje trenutne mogućnosti kvari
unutarnjim borbama, teškoj zbilji
kada se brzo upale kratki fitilji.

Zapale brzo opcije i argumente
grko i trpko kao listovi mente
izgovoriš koješta i stisneš zube
od svega toga obje strane gube.

Pa šutnjom staneš, uhvatiš dah
ispuniš tišine, udišući taj zrak
procesuiraš opet od početka
zabilježiš važno poput letka.

Na kojemu su samo prioriteti
da te podsjete što su boniteti
ono što se čini važnije i bolje
za čim žudiš i imaš puno volje.

Ona te tjera da guraš dalje
intuicija koja popravlja stanje
gradeći spone uz dodir ruke
mirno ploveći sa vjerom u luke.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj