MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Ushićenje je divan osjećaj
tako neobično natprosječan
u kojem se zanesenost rodi
lako i sigurno na putu vodi.

Pa sve postaje lijepo i sveto
kao da je prošlosti sve oteto
dobiješ krila za lagodniji let
sa kojega gledaš sretniji svijet.

Osjetiš svaki uzdah, lahor i šum
bezopasan je i pustinjski drum
sve je pitomo i odveć bezopasno
toliko razumljivo i preveć jasno.

Kao na oblacima da se krećeš
ugodno ležiš jer pasti nećeš
povjerenje ti daju zanosa krila
kao da ih je stvorila šumska vila.

Tako letiš i letiš i ljepote se sjetiš
da svugdje je ima i da život štima
jer sreća je prvo u toj perspektivi
načinu i ophođenju kako pak živiš.

Biraš štošta, a odabireš malo
bez obzira koliko ti je stalo
jer sve te nešto nečemu vuče
uz osjećaj da si stalno kod kuće.

Ta sigurnost da tako treba biti
otvorenost koja nema što skriti
lakoća ophođenja i otvorenog uma
pregršt mogućnosti, realnosti suma.

Biti ushićen nekim ili pak nečim
jest izuzetan rijedak nebeski dar
povlašteno vrijeme koje iskupljuje
sve grijehe i promašaje otkupljuje.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj