MorePoezije

“Biti Boga dostojan” jest misterija
pronalaziti oaze vode usred prerija
piti iz izvora koji nikada ne presušuje
imati uho i čulo koje uvijek osluškuje.

Čovjek je misaono biće, budno sanja
mnogo toga nalazi, a još više sklanja
da ne vidi i ne čuje o zlu oko njega
razumije što je disciplina, a što stega.

Spoznaje svijest kao božansku moć
čudotvornu silu u kojoj je sva pomoć
kreaciju koja zamišlja, a potom stvara
tanano kao prsti najpreciznijeg urara.

Razabire da bi izvagao i mudro razlučio
da bi se posvjedočio i dobrotu polučio
jer krotkost je vrlina bez premca i cijene
stabilna i sigurna kao Mjesečeve mijene.

Odlučuje da bi pomirio vječnosti vrijeme
sa mirom i vjerom u apsolutnog sebe
jer savjest je poput crva koji ga rastače
dok ljudsko biće osjeća, smije se i plače.

Snosi posljedice svega što misli i radi
uživa u onom što mu srce ispunja, sladi
punina koja ostaje u njemu nakon svega
čvrsta je i prozračna poput nekog brijega.

Zauzima stav koji je štit i koplje drugima
ono što nosi u sebi donosi drugim ljudima
ali nikada se ne odriče veze sa Tvorcem
bilo da je ubog prosjak ili kralj sa dvorcem.

Dar i milost je u onom što lako prepoznamo
što nam puni grudi i nudi da istinu doznamo
radost u postojanju uz prisutnost sebe i Boga
samo ljubavlju kroz život dolazimo do toga.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić