MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Moja Nušo, moja dušo
to je život, to je drama
znaš ti dobro kako umiješ
preživjeti tol’ka sranja.

Morili te glađu, mržnjom
ponizili sve do kosti
ti si uvijek mila moja
puna vjere i radosti.

Branili ti potrebito
ludom tvoje ime zvali
uskratili kruh i vodu
dostojanstvo i slobodu.

Pokorili sve do zemlje
nametnuli tešku tlaku
al’ ti Nušo sve izdrža
ne potamni u tom mraku.

Službenica vazda bila
porad djece, zarad boga
nikad ni dan nije makla
od pet tića gnijezda svoga.

Natjerali da se praštaš
s domom svojim baš polako
da oplačeš svaku stopu
što si prošla u tom braku.

Pa se sjetiš tih koraka
i puzanja svoje djece
svake suze, svake muke
kojom brisa svoje lice.

Čudni ljudi, novo vrijeme
pravo, pravda, uspomene
kad neljudi zakon kroje
čemer, tuga, tamne boje.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

P.S. Nuša je istoimeni lik nekad popularne serije.

Posted in

Komentiraj