MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Možemo li biti zadovoljni životom
pred njegovim trnjem i dobrotom
sa svime što iz dana u dan nam stavi
unatoč mislima i željama u našoj glavi.

Da li je potpuno promašen ili nije
možemo li reći sada sa mislima od prije
koliko se toga zapravo iza njega krije
da lli mu se klanja, moli ili pak smije.

Nije sa životom nikakva zafrkancija
iako je mnogo toga čista uživancija
sa njime treba taktički i veoma hrabro
da bi u konačnici bilo dobro i sjajno.

On je suradnik sa vrlo čvrstom voljom
poduzima sve da učini stvarnost boljom
poprilično radikalno u svojoj radnji
počesto sa mišlju kao da je zadnji.

A onda opet nježno započinje ponovno
uvjeravajući kako stvari idu doslovno
spremajući te u ladice i police navike
ne dajući da te hvata ona zvijer panike.

One opasne koja te cijelog oslobađa
u sebi nanovo sa sobom opet porađa
da možeš krenuti drugačije i novim putem
ne ostati pokriven uz te prošle skute.

U kojima šćućuren proklinješ prošlo
odbacuješ zdušno i što još nije došlo
sve što se sa mijenjem okoline slaže
čini ti se da je sasvim ugodnije i draže.

Ali to je varka, tek pravi mađioničarski trik
u kojem si samo njihov pak serijski lik
jer životu treba dati ime, osobnosti odijelo
da bi jednom postao života remek djelo.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj