Uvijek ljubav

Ljubavi baš nikada nisu teške
iako se događaju propusti, greške
jer ona ima majmoćnija krila
baš onakva kao kod kerubina.

Njoj se možeš prepustiti lako
čak i kada je sve to naopako
ispromiješano i konfuzno skroz
vruće i sparno kao kad je kolovoz.

Nema kod nje distance, ni leda
nikakvog ignoriranja bilo čega
kod nje je svako kucanje radost
tuge i boli ne računaju se u slabost.

Nema razočarenja, niti pretpostavki
nikakvih negativnih i loših stavki
sve je prihvatljivo, puno razumijevanja
nikada dosadno uz pratnju zijevanja.

Nisu joj poznate nikakve laži
ona otkriva svaku vrstu draži
teško je što nervno razdraži
ali uvijek potrebno ona traži.

Bez primisli ikakve i direktno
ne želi da dopušta ništa štetno
jer ljubav se brani razborito
u sve ulazi snažno, silovito.

Sa nježnošću kojom dira
pojem koji harmoniju svira
mirom i spokojem odjekuje
ničim stoga nikog ne uvjetuje.

Sve je slobodno i bez granica
ne postoje peroni, zadnja stanica
ljubav ljubavlju odjekuje ljubi
prkosi i nosi toj posljednjoj trubi.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić