MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Riječi su kao začini
one su kao voda i sol
utažuju, peru i odnose
uspješno svaku bol.

More riječi bez kraja
koje su poput raja
kad se u misao slože
koje li divote, moj Bože.

To su gradivna tkiva
od kojih se temelji grade
arhitektonski precizno
stručnjaci sa njima rade.

One su zidovi, predziđa
čuvarice srca i duše
toliko ponekad svete
svi se pred njima skruše.

Izvori svake milosti
u njima prebiva blagost
ponekad oštrina, gorčina
ta iznenadna jarost.

Lepeze i nijanse duha
koje se su riječima smire
toliko odlučne i hrabre
da svijet sa sobom mire.

Dizajnerice doživljaja i akcija
vrhunski modeli reakcija
svjetske prvakinje koječega
u zaštiti i promidžbi ega.

Primadone vrhunskih dasaka
u kojoj je važna uloga svaka
koje pružaju probrani užitak
čujnošću strasno ispisan svitak.

S ljubavlju. Željka.

Autor: Željka Šabić

Posted in

Komentiraj