Riječi su kao začini
one su kao voda i sol
utažuju, peru i odnose
uspješno svaku bol.
More riječi bez kraja
koje su poput raja
kad se u misao slože
koje li divote, moj Bože.
To su gradivna tkiva
od kojih se temelji grade
arhitektonski precizno
stručnjaci sa njima rade.
One su zidovi, predziđa
čuvarice srca i duše
toliko ponekad svete
svi se pred njima skruše.
Izvori svake milosti
u njima prebiva blagost
ponekad oštrina, gorčina
ta iznenadna jarost.
Lepeze i nijanse duha
koje se su riječima smire
toliko odlučne i hrabre
da svijet sa sobom mire.
Dizajnerice doživljaja i akcija
vrhunski modeli reakcija
svjetske prvakinje koječega
u zaštiti i promidžbi ega.
Primadone vrhunskih dasaka
u kojoj je važna uloga svaka
koje pružaju probrani užitak
čujnošću strasno ispisan svitak.
S ljubavlju. Željka.
Autor: Željka Šabić

Komentiraj