Ljubav je zaista u mislima i u srcu
u osjećajima koji se tanano frcnu
riječima bujice poput rijeke plove i
neumorno slijevaju u voljeno more.
Ljubav u osmijehu, izmami se lako
drugačije od drugih, naprosto tako
ushit odjednom cijelim tijelom zuji
neovisno o svemu što okolo bruji.

Ljubav je u toplini što se razlijeva
puput rose kojoj ništa ne odolijeva
nježnošću pokrije i nahrani pore
životna i budna od jutra do zore.
Ljubav je u svakodnevnici života
ona je začin i glavni sastojak, nota
oplemenjuje trenutke i stvara želje
ona je gorko, slatko, ukusno veselje.
Ljubav je mašta i paralelni svijet
ona je pčela, leptir, ptica i cvijet
priroda, nebo, sunce, Mjesec, zvijezde
ptići vizija što se u nama gnijezde.
Ljubav je pitanje, odgovor, rješenje
brige, sumnje, strahovi i dileme
jezičac vage bez broja da mjeri
postojana je i ovisi samo o vjeri.
Ljubav je put, odmak, prostor, daljina
traženje oaze gdje se nalazi blizina
etapa i putokazi gdje se gubimo lako
hodamo brzo, a trčimo bezglavo polako.
Ljubav je pjesma i destinacija naše duše
rušilačka snaga pred kojom se srca skruše
jedino mjesto gdje rane ne zadajemo sami
viteški se odnosi kako i priliči jednoj dami.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj