Vjerom

Bog ljubavlju svom vodi živote
milošću svojom priječi strahote
umnošću nadmašuje igre razne
ponižava stvarnošću glave prazne.

Jer lukavost ljudi nije od Njega
takvi ne poznaju vrijednost stega
čine što hoće, ali dokle mogu
ne polažući račune ni sebi, ni Bogu

Igraju igre bez karaktera i straha
ne prežu od zloće kad uhvati maha
spremni su štošta i pakosti snuju
pravednome usud serviraju i kuju.

On ponizno sluša i pristaje na sve
dok ne ugrožava dušu, život i sne
prepusti se igri da vidi do kud ide
pušta im naivno da nevinost vide.

Podsmijeh kojim svoje duše hrane
dok željno iščekuju pronaći mu mane
ostaju gladni dok utroba im trune
stavljajući nevinome od trnja krune.

A život im sprema pokleknuća
ruši im se temelj od svih kuća
duše i krova koje milost gube
jer dobrotu nisu umjeli da ljube.

Zavist im je pomutila očinji vid
izgubili su obraz, a nije ih stid
dok u tuđim životima život traže
njihov vlastiti im otkazuje i laže.

A pravednik uvijek od vjere živi
u Bogu se raduje i svoje srce smiri
cvatu mu kosti i mladost se vraća
Bog uvijek stostruko nevinome plaća.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić