MorePoezije

Obilje duše je navodnjen sveti vrt
sa okusima života , baš nikada krt
nebeski izvor je nepresušna rijeka
teče neprekidnom strujom tijeka.

Te soli koje svemu daju začin i okus
čine od stvarnosti patent, nikada pokus
jer čovjek je vičan da stvara kako hoće
sa pregršt elana, izbora, dobra i zloće.

Svi biramo put, način, stav i reakciju
posjedujemo moć, napose zafrkanciju
poprimamo oblik, crte, konture lica
pišemo planove koji ostaju tek skica

Prilagodba ide točno po vlastitoj mjeri
prozori su otvoreni, otvaraju se dveri
puštamo druge sebi onoliko odveć blizu
ako su zadovoljili naše osobnosti vizu.

Duboke su misli, dublje od svih bezdana
čvršće od zidova obloženih gredama
tvrđe od čelika su pohlepe i apetiti, a
novac i častohleplje u srcima su skriti.

Čistoća duše poznaje druge visine
bezbrižno hoda kroz svijeta nizine
istinito i čisto, bez sjena tajni okova
na megdanu života i njegovih tokova.

Ne noseći paunovo perje na krilu vrane
potkivajući konje, a ne podignute noge žabe
ne kopaući rupe nevinu, čistu i poštenu
da bi podigli osobni rejting, skuplju cijenu.

Ti plastenici ovozemaljskih umjetnina
surogati prestiža, nekretnina, pokretnina
što su im bankovni računi deblji i veći
praznije su im duše, pristup istinskoj sreći.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić