Ljubav ..

Kažu da ljubav ne umire
prirodnom smrću, dodah
tim se putem ni ne rađa
doplovi ravno u srce
čudesna nebeska lađa.

Ta jedra nošena silinom
beskonačnih tih vibracija
neumorna u svom cilju
mogućih duo kombinacija.

Mreža laganija od paukove
koja se u mislima plete
uvijek sa istim žarom
nove okolnosti isplete.

Pa se u nju svašta hvata
lovi baš od sata do sata
nesporazuma, sumnji, straha
svake tame što uhvati maha.

Ali med što sladi nam dušu
vjetrovi čežnje što nemilo pušu
ponovno nas vrate u vrtlog strasti
znajući da ćemo kao torba pasti.

U tom padanju neizmjerno rasti
opet dobrano sanjariti i cvasti
tom magnetu koji nas privlači
od svega sad promptno odvlači.

U nama se gradi posebna aureola
šira i dublja od sinjega mora
koju ispunjava samo to drago biće
u čijim očima sunce bez prestanka sviće.

U tom pogledu koji nas razotkriva
sve slabosti, boli u trenu pokriva
u susretu tom gdje se duše ljube
sve su dobile i nikad se ne gube.

S ljubavlju, Željka.