MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Pjesme su odraz duše
za vrijeme kiša i suše
poput vjetra što puše
sve slabosti i zlo ruše.

One su proljeća rime
kao vremenske klime
sva ljeta, jeseni, zime
kao puno mlijeka vime.

Izrazi svakog osjećanja
lakog zdušnog pomilovanja
nositelji minulih sjećanja
suci postojećih vijećanja.

Učiteljice mudrosti života
praštanje učinjenih grehota
sastavljači silnih zbrka
maratonci ljubavnih trka.

Svjedoci slabosti i hrabrosti
živi i sočni i u starosti
jer srce i duša nikad ne stare
samo ponesu ožiljke i rane.

Vibracije koje prolaze sve
brane, granice, sudbine te
koje probijaju zvučni zid
jake su i nije ih ničega stid.

Emocije koje morima plove
niti srdaca i čujnosti love
strujama valovlja se pjene
prate ljubljene poput sjene.

Ljubav je pjesmi piće i hrana
gradi je i od temelja stvara
jer ona raste i živi u nama
sa drugima ili potpuno sama.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj