MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

I pokraj stotinu ljudi
možeš biti potpuno sam
biti u prisutnosti drugih
osamljen i nasmijan.

Jer pripadnost i bliskost
u umu, srcu i duši se rađa
jedino iskrena i čista ljubav
ispunjenjem ljude pohađa.

Kad ne volimo apsolutno
osuđeni smo na sami sebe
ne doživljavamo drugoga
u potpunoj dimenziji sebe.

Jer ljubav zaokuplja potpuno
junački i snažno sve čini novo
u njenoj je oblasnoj nadležnosti
svaki pokret, misao i slovo.

Ona porađa nove vidike
unaprijed stvara željene slike
koje nadahnjuju i daju slast
lako u njima gubimo vlast.

Jer više nismo na listi prvi
sve se u nama polako mrvi
drugi odjednom postaje bitan
a život otprije beznačajno sitan.

Tu Stvoriteljeva psihologija
svaki ljudski razum imponira
čini nemoguće sa lakoćom
vjerno, beskrajnom mirnoćom.

Odlučnošću dostojnom kralja
stvarnošću koja se pomalja
jer ljubav svjedoči prisustvo
to najveće božansko iskustvo.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj