Što je život bez ljubavi, ima li on smisla?
Kolotečina koja prolazi, uvijek stihija ista.
Lukavci sa tuđim novcem faraonske duše
koji stabiliziraju svijet kako vjetar puše.
Stvorili smo omjer da jedan posto bogataša
drži svijet u šaci sa svojom šačicom pajdaša
jer sve se može kupiti, ucijeniti i lako steći
jer je novac primaran, a ljudima život preći.
Imamo te zakone i države odveć skupe
poznaju se porezi, prirezi, kazne i rupe
sve je naoko uigrano, smisleno i dobro
osim kada novac kaže dobar dan ti torbo.
Vidimo ta slova, ali ne čitamo ta sitna
na oko su suvišna, naposljetku jako bitna
a tek rokovi i vrijeme na papiru trajni znak
kako je probranima posao ugodan i lak.
Smislili smo uistinu lažne sustave politike
u kojima su slobode čak bez stvarne prilike
koncesije su posebne posebice za te neke
koji su od zajedničkog sagradili osobne meke.
Olakšali smo sistem stranačkim putem
iskaznice vrijede, točno su pod kutem
gdje imaju zaštitu, paralelnu sigurnost
jer tamo počiva ta zajednička umnost.
A tek taj svijet lobija koje stvaraju elite
gdje je sve in i namjere im nisu skrite
sve podsjeća na model licemjerne “Krune”
privilegijama se kase pune, a ustima kune.
Dok narodu život dirigira famozni minimalac
banke i krediti postaju ropstva siguran mamac
čovjek plaća i ono što mu priroda zdušno daje
mi se još uvijek pitamo prvo je kokoš ili to jaje?
S ljubavlju, Željka.

Komentiraj