MorePoezije

Porama srca i strujanjima duše, mora poezije svaku tugu ruše.

Vrijeme i životna sloboda
dva temelja su životu – oda
prvo koje se nepovratno vraća
druga koja se neozbiljno shvaća.

To vrijeme koje neprestano curi
bilo na mjestu ili kada se juri
kada se pomno skriva i planira
prepušta se i kičmu nam savija.

Vrijeme je vaga naših volja
onih unutarnjih i onih spolja
ono je izbor i dano obećanje
gdje dajemo više za neko manje.

Ono je tamničar loših odluka
savršen učitelj životnih pouka
dobar suigrač u svakom timu
iskren saveznik kad trebaš rimu.

Sloboda je više i sljednik njega
ono je disciplina, volja i stega
karakter i osobnost našega ja
koje se predstavlja, neka se zna.

Jer mi smo sve u našoj slobodi
koja nas sputava, a uvijek vodi
točno tamo gdje mi ne znamo
s tolikom sigurnošću da doznamo.

Sve što nismo, a trebali bi znati
kako se uistinu živi, zlopati i pati
raduje, usrećuje, obnavlja i ljubi
tako lako sa dušom duše sljubi.

Jer duša i srce poznaju svoje
nikakve fasade tu ne postoje
ni prioriteti ovozemaljske matematike
ne mijenjaju počela nebeske taktike.

S ljubavlju, Željka.

Posted in

Komentiraj