MorePoezije

Svijet je otvorena pozornica glume
u kojoj se ratuje, o primirju odlučuje
dok jedni uživaju blagodati carstva
stvaraju su se podjele i rivalstva.

Zar je sam Bog odlučivao kome i kako
da bismo dopustili da bude baš ovako
nesrazmjer bogatstva, ustava i portfelja
da dostojanstvo i mir ostaju tek želja?

Samo jedan kralj sa tom trnovom krunom
bješe autentičan u Božjem naumu prvom
da na ovoj predivnoj savršenoj planeti
žive svi ljudi zaštićeni, jednaki i sretni.

Ustavne monarhije licemjerno vladaju
dok im novac i povlastice u ruke padaju
provincije su izmjerene po političkom ključu
po kojem slobodi i pravdi ne daju da uđu.

Čini se nemoguće što mogućim se smatra
sistem poradi sigurnosti postaje čak mantra
ali ljudi svjesni što oči im vide moraju odrezati
kontinuitet kojima se diče umjesto da se stide.

Sad je vrijeme promjene, sad je nada spasa
čovječanstvo da krikne iz sveg vapaja i glasa
da su ljudi pozvani zajedno u suradnji i miru
činiti pravedno društvo uz osobnu zbilju.

Dosta je licemjerja i lažne prevrtljive diplomacije
koja vara zakon, sustave, rase i ukupno nacije
probranih, pokorenih i plaćenih osobenjaka
koji građanstvu donose namete, mnoštvo tlaka.

Trulo je ozračje gdje se sirotinja divi bogatstvu
dajući im lažno svjetlo raskoši u njihovom mraku
pa zar čovjek nije pozvan da sam uživa isto
poštenom raspodjelom bili bi barem na čisto.

S ljubavlju, Željka.