Nema blaga do dobroga srca
koje u miru sa spokojem kuca
čija radost druga srca sladi
ne zna za zlo i laž mu se gadi.
Ljubav, doborota i iskrenost
su njegovi vezivni, trajni aduti
nikakve sjene ono ni ne sluti
štite ga kao tijelo zimski kaputi.
Ono je tvornica i laboratorij
skakaonica, kuća i sanatorij
grad, selo, pustara, provincija
prijeki sud, stratište, jurisdikcija.
Platno, izložba, proza i poezija
lepeze umjetnosti i kohezija
znanost koja još nije dobila ime
iako su prošle milijunske zime.
To čudo koje kuca od rođenja
u zdravlju i kod svih oboljenja
koje se muči, stišće i pruže
čini sve da živimo još duže.
Prijestolnica topline i radosti
mjesto gdje vječno žive mladosti
rađaonica snage, entuzijazma i žara
ključ koji svaku bravu vrata otvara.
Šok soba na intezivnom odjelu
zbog kojeg se svi zbog tebe pokrenu
a ti nepomično gledaš, čuješ i vidiš
polako se svakog grijeha stidiš.
Bez osude i kazne da ga ne slomiš
nikakve ljutnje i bijesa kad voliš
jer srce je prijestolje ljubavi i duše
nebo i zemlja se nad dobrim skruše.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
MorePoezije 