Pjesme

Pjesme su doživljaj, ekspresija
unutarnja i vanjska refleksija
osjećaj i duševna dimenzija
uzročno posljedična tenzija.

One su rijeke, jezera i more
koje se stijenjem stalno bore
one su vodopad, potok i slap
pune, oble i lagane kao kap.

To su šume, prašume, džungle
stepe, savane, tajge i tundre
u kojima se uvijek lakše diše
kad kažeš životu da ne može više.

I planine, bregovi, vrhovi, brežuljci
na kojima ljudi izgledaju kao patuljci
ali zbog jednog pogleda ulažu snagu
stavljajući izazov i sile na vagu.

Zemlja, humus, livade i oranice
ti grumeni života, sjemenske stanice
hraniteljice dostojne svake hvale
održavateljice koje ne zaslužuju manje.

Pustinje, vrleti, goleti i oaze
ta dodirna mjesta eho fraze
u kojiima se sudbine sraze
kad prođu sazrijevanja faze.

Cvijeće, raslinje, zelenilo opće
koje cvate uistinu kada hoće
godišnja doba im nisu važna
kad je poruka pjesme tako snažna.

Jer pjesme su poruka i artikulacija
one su žrtvenik i zalog satisfakcija
milost, blagoslov, neizmjeran dar
sa drugima neodvojivi duhovni var.

S ljubavlju, Željka.

Autor: Željka Šabić