Nastavila sam živjeti na istom mjestu
ne volim podstanarstva, ali niti cestu
mijenjam poslove, nanovo opet učim
radim na sebi, prestajem da se mučim.
Pribranost mi je temelj i to iskustvo
u životu je najbitnije imati prisustvo
konačno ciklus zauzima fokusa bitak
život nije kocka kojem treba zgoditak.
Opraštam svim srcem svojoj prošlosti
trgnula me je kroz meso ravno do kosti
sadašnjost bi imala sasvim drugu sliku
da iskustvo povijesti nije diglo ovu kliku.
Gdje dar pisanja ostao bi sasvim skriven
rutinama života i komfora ostao pokriven
Bog je zbilja morao radikalne poteze vući
da bi se pjesnik vratio na izvore svojoj kući.
Odjednom je sve dobilo darovanu misiju
gledam biografiju kao višedjelnu emisiju
jer što Bog kreira baš nikada se ne gubi
ako se odbija, talent po krovovima trubi.
Nema zakopanog blaga niti toga straha
koji pred životom ne uzima snagu maha
da obori svaku prepreku stremeći cilju
ispunjajući je vodstvom prema tom obilju.
Sa izvora Duha u kojem prvo nasade riječ
hranjiva i ljekovita baš kao matična mliječ
bez poniženja koji odstranjuju tu oholost
saziđuje i utvrđuje ponuđenu pripadnost.
Sve je počelo od dane i prihvaćene riječi
koja ima moć da gradi, razvija, miri, liječi
što se u srcu roji po mislima dalje pluta
jedino ljubav je čovjeku ta sigurna ruta.
S ljubavlju, Željka.
Autor: Željka Šabić
Komentiraj